Opstruktivna apneja u spavanju poremećaj je koji pogađa 4% muškaraca i 2% žena. Ukoliko se bolest ne dijagnosticira na vrijeme ili se ispravno ne liječi, posljedice mogu biti i životno ugrožavajuće zbog raznih komorbiditeta do kojih dolazi. Primarni doktori dentalne medicine imaju bitnu ulogu u ranom dijagnosticiranju, a specijalisti ortodoncije sudjeluju i u terapiji kraniofacijalnih poremećaja te mogu biti i dio multidisciplinarnog tima pri terapiji složenijih slučajeva koji zahtijevaju maksilofacijalnu kiruršku obradu. Do nedavno se liječenje opstruktivne apneje u spavanju baziralo na postepenoj terapiji, odnosno nakon što se poremećaj opstruktivne apneje u spavanju dijagnosticirao, liječenje se započinjalo neinvazivnim terapijama koje su uključivale modifikacije ponašanja i higijenu sna, govorne vježbe i naprave za mezijalizaciju jezika i/ili mandibule, pa ukoliko one ne bi poluče zadovoljavajućim rezultatima, pristupalo se invazivnijim, kirurškim postupcima. Danas se stručnjaci zalažu za individualiziranu terapiju usmjerenu na uzrok, gdje se nakon fenotipiziranja pacijenta odredi koja je najbolja ciljana vrsta terapije. Ako je uzrok anatomske prirode i ako se procijeni da neinvazivne metode ne bi imale zadovoljavajući učinak, pacijenta se usmjerava direktno na kiruršku terapiju.