Cementi su materijali koji trajno ili privremeno pričvršćuju nadomjestke na pripremljenu tvrdu strukturu zuba ili suprastrukturu implantata. Pojam „cementiranje“ je postupak koji podrazumijeva završni korak fiksnoprotetske rehabilitacije. Već u fazi planiranja fiksnog nadomjestka, doktor dentalne medicine mora razmišljati o procesu pričvršćivanja. Pitanje odluke o načinu fiksacije, konvencionalno ili adhezivno, ovisi o odabranom materijalu i obliku preparacije. Na odabir utječe i klinička situacija. Ako nadomjestak ima više nosača, vrstu pričvršćivanja određuje „najgora klinička situacija“. Staklokeramički nadomjesci za stabilizaciju zahtijevaju adhezivnu vezu između nadomjestka i tvrde zubne strukture kako bi mogli izdržati sile žvakanja. Osim mehaničke stabilizacije, prednost je i u translucenciji u odnosu na klasične staklenoionomerne ili cinkoksifosfatne cemente. Kombinacija staklokeramike s kompozitnim cementom osigurava vrlo estetski ugodne i dugoročno uspješne nadomjestke. I druge vrste keramike mogu imati koristi od adhezivnog načina cementiranja. Nadomjesci od metalnih legura mogu se uz pomoć kompozitnog cementa koristiti kao minimalno invazivni adhezijski mostovi ili u slučaju nepovoljnih oblika preparacije, pomažu održati nadomjestak na mjestu. Svakodnevnim razvojem kompozitnih cemenata i pripadajućih adhezivnih sustava, sve se veća prednost, unatoč tehničkoj osjetljivosti, daje ovom načinu pričvršćivanja. Materijal je izbora za pričvršćivanje nadomjestaka koji sadrže staklenu fazu i onih izrađenih od cirkonijevog dioksida. Indiciran je i kod radova na metalnom skeletu, iako je ovdje i dalje materijal izbora staklenoionomerni cement. U prilog tome idu jednostavnost pripreme, manja kiselost i cijena.